Gljivarsko društvo „ Medenka“ Zlatar, osnovano je 25.01.2013. godine u čitaonici osnovne škole Ante Kovačića u Zlataru.Osnovali su ga sljedeći zaljubljenici u svijet gljiva, šumu i prirodu; Robert Pentek, Mirica Hoić Curiš, Vinko Dominić, Josip Kuharić, Pero Muller, Dražen Bajzek, Bogdan Rihtarić, Dijana Fijačko, Ivan Borović, Milan Koralija, Ivana Posarić, Luka Posarić, Zvonko Puklin i Avelin Fijačko.Između ostalog, istog je datuma donešena i odluka o pristupanju Gljivarskog društva „Medenka“ Zlatar u Hrvatski mikološko-gljivarski savez, u koji smo ušli kao 15 članica Saveza. Danas Savez broji 30 članica iz cijele Republike Hrvatske.

Za one koji žele znati nešto o samoj gljivi, evo nekoliko korisnih informacija.

MEDENKA ILI MEDENA PUŽEVICA

HYGROPHORUS RUSULLA – Klobuk promjera do 15 cm, ljepljiv, ružičastoljubičast s tamnijim ljuščicama koje su nasredini gušće, ponekad bjelkast i s rijetkim purpurnocrvenim ljuščicama, mesnat, u mladosti podvijena ruba, s vremenom otvoren i malo ulegnut, valovit, s vremenom izblijedi. Listići bijeli i preljevaju se u ružičatu, zatim s ružičastoljubičastim ili crvenocrnim pjegama, debeli i prirasli stručku, gusti. Stručak visine do 8 cm, debeo, pun bijel, pokriven s ružičastim, purpurnocrvenim pjegama, svjetliji od klobuka, u gornjem dijelu dlakast. Meso bijelo, na prerezu lagano pocrveni, debelo, tvrdo, blagog pomalo gorkog okusa, nenapadnog i ugodnog mirisa. Bijela otrusina. Raste ljeti i u jesen u listopadnim šumama, osobito bukovim i hrastovim, na vapnenastom tlu, u skupinama. Vrlo dobra za jesti, može se i konzervirati, ali nije za sušenje. Stariji primjerci se mogu kušati, a ako su gorki onda ih odstranimo. Možemo je zamjeniti sa crvenkastom puževicom (hygrophorus erubescens) koja je tamnije vinskocrvene boje, a raste u crnogoričnim šumama i čije meso ima gorak okus i zbog toga nije jestiva. Ne postoji opasnost od zamjene s opasnim gljivama.Vrlo je često nalazimo u šumama zlatarskog kraja.Spada u red zaštićenih vrsta gljiva.